Život | Smrt ...

Od ranog djetinjstva pomno promatram svijet, ljude oko sebe, njihove živote, njihovu tugu i radost, njihove dolaske i odlaske . Oduvijek razmišljam o tome je li život pravedan, ima li smisao . Ta mi smo ipak posuđeni, mi smo samo lutke u ovom svijetu, glumci . Mi imamo svoje uloge po kojima živimo, iako većina ljudi to ne zna, ne razmišlja o tome, ne želi se zamarati time . Neki o Bogu, neki o teorijama prirode, neki o slučajnosti . Filozofi . Nitko živ ne može sa sigurnošću reći kako i zašto smo nastali te kako i zašto umiremo i kamo odlazimo nakon smrti . Smrt ... O, da, smrt ... Svakoga je strah smrti, ha ? Vidite, mene nije . Ja sam 'posebno dijete' . Mene je strah života, budućnosti, sudbine . Strah me od toga što me čeka . Nekoliko puta me život toliko uplašio da mi je žilet samo 'doletio' u ruku i počeo kliziti po drugoj ruci . Ja sam, vidite, doživjela svašta u ovom bijednom životu, a imam samo 13 i pol godina . Zato i jesam nešto ozbiljnija i zrelija od drugih, iako se to na trenutke ne čini tako . Na trenutke sam vesela, to su trenuci koje provodim s onima koje volim, koji me uveseljavaju, uz koje zaboravim na svoje brige i probleme . Mislim da je to veće blago od materijalnog . Novac i sl. uništavaju ljude, svijet, obitelji, sreću ... To je fuckin' problem ovog svijeta, današnjice - novac ! To me fakat zna rastužit . Mene rastužuje ljudska tuga, nesreća ... To je zato jer sam preosjećajna - to je MOJ problem ! Naivna sam, osjećajna i svima sve oprostim, dok zlobne osobe to iskorištavaju . No, da se vratim na  početak . Život . Smrt . Što mislite; je li život pravedan ? Je li vrijedan smrti ? Mislite li da su osobe koje počine samoubojstvo lude ili su jednostavno pretrpjele previše toga i nisu našle drugi izlaz nego smrt ?
Želim čuti tuđa mišljenja, da lakše podnosim neke stvari, da mi se neke misli pokrenu u glavi . Ovako sam sama, moram dopirati do odgovora sama, a ponekad je to teško . Pogotovo ako vas u tome koči osoba koja vas toliko voli da se previše brine ...