petak, 6. travnja 2012.

Moja sreća .

Znam da sam prošli post napisala na književnom, al ću se odsad, brate, izražavat onak kak se izražavam inače, tak da vam stvorim što realniju sliku o sebi:)
Naziv današnjeg posta je 'Moja Sreća' zato kaj ću pisat o svojoj sreći/srećama, to se i podrazumijeva . ;D
Znači, moja sreća ne dolazi od materijalnih stvari . Moja sreća se pojavljuje najčešće kada sam s osobama koje volim . To mi je bitno - često biti s osobama koje volim . To me usrećuje, to je zapravo nešto što me usreći kakvog god da sam raspoloženja . Inače, nemam naj frendove . Zakaj ? Zato kaj bi možda nekoga, time što za nekog drugog kažem da mi je najfrend, podcijenila, il nekaj . Zato . Sve frendove volim jednako, bilo da ih znam duže il kraće, sve ih volim JEDNAKO ..! Možda je ovo sad zvučalo kao da imam puno frendova, al vjerujte - nemam, ali one koje imam su pravi i oni su mi dovoljni u životu . Nebitne i pokvarene osobe su mi fakat nepotrebne . Eto, osobe koje me u posljednje vrijeme najlakše nasmiju i razvesele su: Marija, Karlo i Leah . Mogu priznat da su to osobe bez kojih vjerojatno ne znam kaj bi . Također, osoba bez koje ne bi mogla živjet je moj dečko Tomislav (Tomi) . Nisam kao neke cure koje za svoje dečke govore su savršeni, jer znam da i Tomi ima neke svoje mušice, mane ... Ali ja ga volim, i prihvaćam to jer je i to ON, volim sve što njega čini takvim kakav je, pa tako i njegove mane . Imam i ja mana, oo da ... Znate onu; Ljubav nije voljeti savršenu osobu, već savršeno voljeti nesavršenu osobu . Također sam i za ono; ne postoji savršeno i ne postoji ružno . Postoji samo više lijepo i manje lijepo . Moj Tomi je više lijep . :D
Znači, da nastavim s pričom o mojoj sreći, ta ipak je to tema . xD Među mojom najvećom srećom nalazi se, naravno, i moja obitelj, kao i životinje . Nemrem zamislit život bez frendova, obitelji i životinja . Ostalo je sve moguće, hh:Đ
... I tako, dok ja savršeno volim nesavršene osobe, već spomenute nekoliko redova unatrag, nadam se da i oni mene vole isto tako (svatko na svoj način, naravno) . Ubiti, ja ZNAM da oni mene vole i to me, zapravo, čini još sretnijom:D
Mene usrećuju male stvari, a ne neke velike, materijalne stvari . Brijem da je to bitno samo umišljenim materijalistima . :$ ... ne bi im bila u kožii ...
Ali, eto, ja sam toliki baksuz od života da kod mene nikad ni na kratko vrijeme neke stvari ne mogu bit kak se spada . Znam, znam - nikad ništa ne može biti savršeno . Ja to ni ne tražim . U zadnje vrijeme, dosta mi stvari ide od ruke; prijateljski odnosi, ljubav, čak i zdravlje kao da mi se poboljšava (iako se pogorša ili vrati u prvobitno stanje s vremena na vrijeme . I tako, kako u zadnje vrijeme u ovom prokletom gradu neke stvari su počele sjedati na svoja mjesta, nešto je to MORALO pokvarit, ono . Stara mi je priopćila da se selimo natrag u Istru . U trenutku tog stravičnog saznanja cijeli svijet mi se srušil . Na glavu . Za taj osjećaj mogu sa sigurnošću reći da je jedan od najgorih koje sam doživjela u životu . Taj osjećaj kad saznaš da je viđanje s tvojom najvećom srećom ograničeno na jedanput mjesečno, ako i toliko ... Kad saznaš da uskoro ponovno nastupaju depresije ... Kad saznaš da se ponovno vraćaš na staro, na stvari od kojih si zapravo i pobjegao u Klc ... Kad saznaš ćeš usne svoje najveće ljubavi, zagrljaje dodire itd. osjećat jednom mjesečno ... Kad znaš da ćeš se zapravo vjerojatno i SMIJAT jednom mjesečno ... Kad znaš da dolazi teško razdoblje i da nikako nećeš bit oke i kad znaš da si jednostavno već PRESLAB da izdržiš nadolazeće događaje . Živjet ću za taj jedan dan u mjesecu, AKO i toliko (ako ne jednom u 2, 3 mjeseca kaj je vrlo moguće jer je recesija, stara mi je na knap s novcima) . Krasno . Eto, to je život . Taman kad ti krene, neš se sjebe . Fakat krasno . I za to se kao živi, a ? Kako da ne ! Već se pitam kaj će bit kad se opet zrondam u depresiju . Mogu pretpostavit, ono . Al dobro, ajd, mogu se bar nadat da neće bit tako loše . A bogme, i to je teško pesimistu ... Al ajd, nadam se da i moje životinjice idu kud i ja, oni će mi bit bar neka utjeha . ;)

http://www.youtube.com/watch?feature=endscreen&NR=1&v=12dBCgAo-RA 

2 komentara:

  1. Ana zbog ovog sam se fakat rasplakala i želim ti samo reći da sam se onda na fejsu prenaglila i da ti već duže vrijeme želim priopćit da mi je užasno žao, odblokkala sam te al su mi blokirani zahtjevi za prijateljastv još 7 dana... >.< molim te da mi pokušaš oprostit stvarno nisam razmišljala o čemu pišem i govorim... oprosti ako ikako možeš (:

    OdgovoriIzbriši
  2. Da, rekla mi je Lorena da si me odblokala i rekla mi je prekjucer da bi trebala doc na Hermetiku, da cemo se dobro slagat itd. :) ma oprosteno . ;)

    OdgovoriIzbriši