'Ovo ti može doći kao neki novi početak . Nečega . Ne moraju selidbe uvijek teško pasti .' – kažu mi kada kažem da nemam volje za ponovno seljenje sebe, svoje duše i stvari natrag u Rovinj .
Ali … Kaj ako ja NE želim novi početak ? Kaj ako ja želim tamo bit ovakva kakvu sam se ovdje pronašla, i kakva se, na kraju krajeva, sama sebi sviđam ? Ne moram se prilagođavat . I neću . Ako se nikome takva ne svidim, kaj ja tu mogu, bolje da budem onda sama, nego da se pretvaram da sam nešto kaj nisam .
Al dobro, ajd, čini se kao da neke stvari počinju sjedat na svoje mjesto . Barem neke . Nakon dosta vremena . Već par dana bez žileta, dobro je to .
Nekako me više nije onoliko strah selidbe, valjda zato kaj sam upoznala preko fb-a neke kul ljude odonuda . Oni mi dosta pomažu, već sada, da se udomaćim . Posebno mi je pomogla jedna osoba iz Rv-a (K) i zbog njega me više nije onoliko strah, posebno mu hvala, iako možda neće pročitat ovo . Haha . :)
Dok sam još tu, riješila sam se nekih ljudi . Svi oni, za koje sam u početku mislila da su mi sve, nestali su, isparili iz mog života . Interesting . Shvatila sam da mogu živjet bez njih, mogu živjet bez svih osim svoje obitelji, oni su mi najpotrebniji . A 'ko zna … Možda i ja jednog dana upoznam nekoga tko će mi bit najbitniji, s kim ću dijelit sve trenutke života . Obiteljski ljudi kažu da se za to živi, da je to zapravo cilj života .
U zadnjih nekoliko dana nekako sam se promijenila . Jedna, za neke ne toliko bitna, ali za mene jako bitna, stvar usrećila me i sada sam vjerojatno skupila malo energije da se borim s nekim stvarima koje me inače ukomiraju . Danas sam bila na fan - page-u čovjeka kojemu se neizmjerno divim . Njegovo ime je Nick Vujičić . Doživjel je nesreću u kojoj je izgubil ruke i noge, ali njegova želja za životom je nevjerojatna . Divim mu se . Poželim biti poput njega, imat njegov mozak, njegovo srce, barem na jedan dana, da vidim kako je bit takav . U puno trenutaka ja ne želim biti JA, ona koju se lako rastuži, koja je preosjećajna, koja previše misli na ljude oko sebe, a na sebe ne skoro uopće . Nije to lako, ljudi, pogotovo ako uz to imate zdravstvene probleme kao ja .Više to nije toliko strašno, ali svejedno, ponekad, kad se legnem u krevet, razmišljam o tome kako bi bilo da nestanem, da moje srce stane i više se nikada ne probudim, upravo zbog toga . Toliko puta, kada sam bila previše povrijeđena, proklinjala sam život i svijet, a kada sam npr. u bolnici na pretragama, držim si fige da sve dobro završi i da ozdravim . Puno sam razmišljala o onome: 'Kada poželiš živjeti, sjeti se onih koje umiru, a žele živjeti .'
Ponekad razmišljam i o reinkarnaciji, o vječnom krugu … Znate što je 'vječni krug' ? To je kada se jedan te isti život vječno ponavlja . U istom tijelu, okolici, iste situacije, osjećaji . Pitam se je li zbilja tako, može li se išta u ikojem trenutku promijenit . Razmišljam kako je onima koji to zaista doživljavaju, taj vječni krug . Ne znaju, ne mogu znat . Možda i ja to doživljavam, nikada neću znat .
Ugl., da se vratim na početak, imam neki osjećaj da će se u Rovinju dogodit nešto dobro . Po prvi put u zadnje vrijeme nemam loš osjećaj . Zanima me, a ipak … Strah me da se ne razočaram . Argh, taj prokleti strah . Svuda se miješa . Al uvijek se mogu nadat dobrom . ; Nada umire posljednja . :)
Ii tako … Sviđa mi se jedan dečko, napokon . U biti, osjećam nešto prema njemu . Dobrica je, fakat je . Zasigurno i super frend, uvijek zna nasmijat, makar i preko telefona . :D Honestly, ovakvo nešto samo sam jednom osjetila, prije već 6 mjeseci (Ajhaj, vrijeme letii, k'o da je bilo jučer) . To, ono, leptirići u trbuhu, lupanje srca i preznojavanje kad ga čuješ . Hijoj, čak mi je i neugodno o tome govorit . XD osjećam se k'o malo, malo dijete zadnjih dana . Hahaha, ne znam kaj me spopalo, ziher neš čudno . :D
Drago mi je kaj imam prilike družit se s njim, dijelit svoja razmišljanja, s njim se šalit, pa čak i plakat . To je vrijedno imat, ali nisam sigurna dal je oke prema takvoj osobi osjećat ovo kaj ja osjećam prema njemu … Jednostavno, netko te očara i protiv toga ne možeš . To nekad zna bit i dobro, al jebiga, nekad ne . Samo, najgore je kad ne znaš na čemu si, jel mu se netko drugi sviđa, a nije ti baš ugodno doć mu i reć onak: 'Ej, čuj, ono, na čemu sam ja kod tebe ?', a ne znaš kak da to kažeš, a ne direktno . Ili jednostavno imaš osjećaj da dosađuješ . Joj, kad se ja zabrbljam ni sam Bog me nemre zaustavit . XD
U biti, uvijek je lijepo dok traje i to se treba pamtit . 'Nikad nemoj žalit zbog nečega, zbog čega si nekad bil sretan .' ;)
'… Sve stvari koje mi kao utezi stoje na ramenima, stresam pred vratima, zatvaram oči, padam na pod . Ne osjećam tvrd, hladan pod . Samo sanjam . Osjećam, trnci mi kroz noge prolaze, krugovi pred mojim očima, crni mir . Tonem u zemlju neshvaćenih … Svi utezi su pred vratima, a ja ? Ja sam slobodna . Sloboda je u meni, ali nemam kontrolu nad njom . Sama me uzme i sama me pušta . Smijem se, sada sam sretna . Glasno se smijem . Luđački . Histerično . Grizem donju usnu da se suzdržim, ali se sjetim: slobodna sam . Slobodna da se smijem, da plačem, da živim ! Gotovo je . Ležim na podu . I dalje se smijem, a tu su i suze . Klize drito u moje uši, a ja ih volim . Volim i njih i svoj histerični smijeh, svoju ludu narav, svoju desnu hemisferu mozga . Volim sve . Sve je mrak, sve je spokoj . Ovdje ne boli, ne peče i nema mučnine . Moj život – potpuno divan . Ništa nije bitno . Odnekud – glazba . Sunce . Vjetar … Raj – mora biti to . Ovakvo nešto se ne osjeća na zemlji, ne postoji u ljudima . Ne, to ne može biti . Ali tu je, struji kroz mene . Plačem od sreće . Kroz mene naviru osjećaji, sjećanja, padanja, nadanja, buđenja, trovanja … Navire sve što sam sklonila da bih bila kao drugi . Sve se vraća . Očekivala sam gori susret sa svojom prošlošću, ali očito se i ona na mene.sažalila . Pa eto … Hvala joj . Ali meni je sada i to svejedno . Nema te stvari koja bi me mogla uzdrmati i pokolebati, jednostavno je nema . I dalje se smijem . I dalje plačem od sreće . Saznala sam odgovor na pitanje moga srca . Sada stavljam točku i iz nje izvlačim osmijeh . Oblačim ga na lice i otvaram oči …'
Yeah, znam da sam frik . XD
Ps. Zao mi je kaj nema slike, al nemrem ju metnut jer sam na mobu . ;/
Nema komentara:
Objavi komentar